Napustio nas je dobri duh naše škole.
Nemoj plakati na grobu mom:
Nema me; ne spavam na mjestu tom.
Ja sam tisuću vjetrova s brijega,
I dijamant što svijetli sred snijega.
Ja sam u suncu zreloga ploda
I laka jesenja, kišna voda.
I kad te tiho jutro razbudi,
Ja sam tek onaj uzlet ludi
Najtiših ptica, u kružnom letu.
Laki prah zvjezdani u noćnom svijetu.
Nad grobom ne plači, jer nije kraj.
Nemoj; tamo ne počivam ja.